Što mi je bio cilj prije nego što sam krenuo slagati police? Htio sam da pronalazak knjige traje manje od minute i da se posudbe u kući ne pretvore u kaos. Usput mi je bilo važno da izgled bude uredan, ali da funkcija ostane na prvom mjestu.
Odakle sam krenuo i koliko mi je vremena trebalo za početno čišćenje? Prvo sam izvukao sve knjige na pod i odvojio one koje zadržavam, one za donaciju i one koje su kandidati za „možda”. Ovaj korak mi je uštedio kasnije sate jer sam prestao pokušavati ugurati sve u isti prostor.
Kako sam odlučio prema kojem kriteriju slažem knjige: po žanru, autoru ili temi? Odabrao sam hibrid: najprije zone po namjeni (svakodnevno čitanje, referentno, dječje), a unutar njih po žanru i autoru. Tako mi se biografije i memoari ne miješaju s povijesnim romanima, a krimići i detektivske priče uvijek su zajedno.
Gdje sam smjestio knjige za početnike čitatelje i dječje slikovnice? Spustio sam ih na najnižu policu, s naslovnicom okrenutom prema van za nekoliko omiljenih slikovnica. Time dijete može samo birati, a ja brže primijetim što se najviše čita i što treba zamijeniti ili posuditi u knjižnici.
Kako sam organizirao mlade odrasle naslove i najčitanije suvremene romane? Držim ih na razini očiju jer su to knjige koje najčešće uzimam s police. Unutar te zone složio sam ih po autoru, ali sam ostavio „brzu hrpu” od 5–7 knjiga koje su mi trenutačno na listi.
Što sam napravio s povijesnim romanima, putopisima i kratkim pričama za opuštanje? Povijesne romane držim u jednoj cjelini s malim razdjelnicima po razdobljima kako ne lutam kad mi se čita određena tema. Putopise sam stavio blizu radnog stola jer ih često koristim za planiranje i inspiraciju. Kratke priče su na polici uz fotelju, jer taj žanr najčešće biram kad imam malo vremena.
Kako sam riješio biografije, memoare i knjige za osobni razvoj bez da izgledaju kao nasumična zbirka? Grupirao sam ih po svrsi: karijera i vještine, navike i motivacija, te životne priče. Svakoj grupi dodao sam jedan papirnati označivač s nazivom kako bi i drugi u kući znali gdje vraćati knjigu.
Kako vodim evidenciju posudbi i gdje se u to uklapa čitateljski dnevnik? Uveo sam jednostavno pravilo: svaka posuđena knjiga dobije karticu s imenom i datumom, umetnutu na mjesto na polici. Čitateljski dnevnik vodim u bilježnici i upisujem tri stvari: naslov, dojam u dvije rečenice i jednu citiranu misao. Tako se sjećam pročitanog bez pritiska da pišem „recenzije”.